Od 2. kolovoza 2026. počinju se primjenjivati obveze transparentnosti iz članka 50. Uredbe (EU) 2024/1689 o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji, poznate kao Akt o umjetnoj inteligenciji ili AI Act. Članak 50. obuhvaća četiri skupine obveza: (i) informiranje osoba da komuniciraju s AI sustavom, (ii) strojno čitljivo označavanje sintetičkog sadržaja, (iii) vidljivo označavanje deepfake sadržaja i određenih AI‑generiranih tekstova te (iv) obavještavanje osoba izloženih sustavima za prepoznavanje emocija ili biometrijsku kategorizaciju. Te obveze mogu biti relevantne za društva koja koriste gotove AI alate, npr. u korisničkoj podršci, marketingu, odnosima s javnošću, ili drugim poslovnim procesima. Stoga bi svaka organizacija trebala utvrditi kako koristi umjetnu inteligenciju te ima li u pojedinom slučaju ulogu dobavljača ili subjekta koji primjenjuje AI sustav.

Europska komisija kaznila je Temu s 200 milijuna eura. No to otvara pitanje na koje njena odluka ne daje odgovor: što zapravo možete učiniti ako imate nesiguran punjač koji vam već leži u ladici? Dana 28. svibnja 2026. Europska komisija izrekla je Temuu kaznu od 200 milijuna eura zbog kršenja Akta o digitalnim uslugama (DSA). Komisijini „tajni kupci" obavili su terenski posao: vrlo visok udio punjača koje su testirali nije prošao osnovnu sigurnosnu provjeru, a značajan broj igračaka za bebe nosio je srednji do visoki stupanj rizika — od kemikalija iznad dopuštenih granica do sitnih dijelova koji bi mogli ugušiti dijete. Poruka tržištu bila je nedvosmislena: regulatori su prestali tretirati poplavu nesigurnih proizvoda putem velikih internetskih platformi kao prihvatljivu cijenu jeftine i brze kupnje. No kazna, koliko god visoka bila, ostavlja netaknutim jedan znatno manji i znatno osobniji problem. Provedba DSA-a odvija se na razini platforme — procjene rizika, transparentnost, sustavni mehanizmi zaštite. Ona ne čini ništa za potrošača koji je već raspakirao neispravan proizvod. Ovaj tekst ne govori o Temuovoj kazni niti o DSA-u u širem smislu. Govori o nečemu užem i neposrednijem: što vi, kao potrošač, zapravo možete učiniti kada vam se nesukladan ili nesiguran proizvod kupljen putem internetske platforme već nalazi u rukama.

Privremeni sporazum postignut 22. travnja 2026. između Vijeća EU-a i Europskog parlamenta o izmjeni Uredbe (EZ) br. 883/2004 i Provedbene uredbe br. 987/2009 donosi dalekosežnu reformu koordinacije sustava socijalne sigurnosti unutar EU-a. Olakšanja za službena putovanja idu ruku pod ruku sa strožim materijalnim i formalnim pretpostavkama za upućivanje radnika prema čl. 12. Uredbe 883/2004 u vezi s čl. 14. Uredbe 987/2009 u novom tekstu (n.t.) – a poduzeća i radnici koji svakodnevno prelaze granice između Hrvatske, Njemačke, Austrije, Švicarske i Lihtenštajna moraju razumjeti oboje. Sljedeći podaci temelje se na konačnom tekstu kompromisa (dokument Vijeća 8387/26 ADD 1) i mogu se još promijeniti u pojedinostima u tijeku formalnog postupka donošenja (kada se u ovom članku koristi kratica n.t., ona se odnosi na taj tekst kompromisa).

Direktiva (EU) 2023/970 o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja predstavlja novi regulatorni okvir kojim se od poslodavca traži veća transparentnost u određivanju i obrazlaganju plaća. Primjenjuje se na poslodavce u javnom i privatnom sektoru te na radnike koji imaju sklopljen ugovor o radu ili su u radnom odnosu u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima i praksom država članica. U praksi, Direktiva od poslodavaca traži da mogu objasniti kako određuju plaće, zašto postoje razlike u plaćama i jesu li te razlike utemeljene na objektivnim, mjerljivim i rodno neutralnim kriterijima. Države članice bile su je dužne implementirati do 7. lipnja 2026., no Republika Hrvatska to još nije učinila. Prema dosadašnjim najavama, očekuje se da će se Direktiva prenijeti u hrvatsko zakonodavstvo kroz izmjene Zakona o radu tek krajem 2026. godine.

Prestankom radnog odnosa poslodavac mora zaštititi poslovne interese, ali i poštovati pravila zaštite osobnih podataka. Službena e-mail adresa često sadrži osobne podatke bivšeg zaposlenika, pa njezino zadržavanje ili nekontrolirani pristup mogu predstavljati povredu GDPR-a. Europska nadzorna tijela razvila su jasan standard: pretinac se blokira na dan odlaska, postavlja se automatska obavijest o promjeni kontakta, poslovno bitne poruke izdvajaju se pravodobno, a adresa se briše u razumnom roku (u pravilu mjesec dana, iznimno do tri). Hrvatska praksa (AZOP) potvrđuje isti pristup. U nastavku donosimo praktični hodogram postupanja.