Prijašnja pravila izvanparničnog postupka

Pomalo je nevjerojatno da se u hrvatskom zakonodavstvu, koje se percipira kao prekomjerno regulirano (ponekad je ta percepcija ispravna, no ponekad je potpuno pogrešna), na donošenje Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne Novine br. 59/2023; dalje u tekstu: "ZIP") čekalo čak 32 godine od proglašenja samostalnosti Republike Hrvatske. 

Predmeta materija je sve do 2023. godine bila uređena Zakonom o sudskom vanparničnom postupku Kraljevine Jugoslavije od 24. srpnja 1934. ("Službene novine Kraljevine Jugoslavije" broj 45/34.). Suvišno je navoditi kako taj zakon nije bio prilagođen suvremenom zakonodavstvu svojim normativnim dijelom, a niti jezičnim izričajem, no sudovi su ga redovito primjenjivali u izvanparničnim predmetima na način da su ga tumačili u duhu modernog zakonodavstva.

‍

Vrste izvanparničnih postupaka 

• Izvanparnični postupak predstavlja vrlo važan tip postupka koji se provodi u nizu pravnih područja kao što su:
• Obiteljsko pravo (lišavanje poslovne sposobnosti, proglašenje nestale osobe umrlom i sl.)
• Nasljedno pravo (ostavinska rasprava)
• Vlasničkopravni odnosi (uređenje međe, razvrgnuće suvlasništva i sl.)
• Trgovačko pravo (veliki broj postupaka sukladno Zakonu o trgovačkim društvima).

Dakle, u ovoj vrsti postupka se rješavaju određene situacije koje su od značajne životne važnosti (štoviše mogu značajno zadirati u osobnost pojedinca), te je stoga jasna potreba da se taj postupak regulira na moderniji način nego što je to bilo do sada. 

‍

Najznačajnije odredbe novog ZIP-a 

Novi ZIP sadrži 123 članka te je podijeljen na dva glavna dijela: (A) Opće odredbe te (B) Posebne postupke.

1. Nadležnosti
   

ZIP određuje da po tom zakonu postupaju općinski sudovi, ali javni bilježnici u pravnim stvarima za koje je propisano da ih vode javni bilježnici. U tom smislu, a uzimajući u obzir tendenciju prebacivanja nadležnosti sa sudova na javne bilježnike, vjerujemo da će u budućnosti zakonodavac određeni broj izvanparničnih postupaka „prebaciti“ na javne bilježnike te da će ovaj zakon biti od njihovog velikog interesa.

2. Odgovarajuća primjena parničnih pravila

I novi ZIP sadrži odredbu da se na sva pitanja koja nisu riješena tim zakonom primjenjuju pravila parničnog postupka.

Budući da su pravila parničnog postupka puno detaljnije od pravila izvanparničnog postupka, za pretpostaviti je da će sudovi primjenjivati pravila parničnog postupka u značajnoj mjeri.

3. Pokretanje izvanparničnog postupka

Izvanparnični postupak se pokreće (A) prijedlogom stranke ili (B) po službenoj dužnosti, ako je to propisano zakonom. 

Prijedlog ne mora sadržavati zahtjev, ali on mora biti takav da je iz njega jasno kakva se odluka traži od suda te na kojoj se činjeničnoj osnovi temelji zahtjev. Budući da je ovo vrlo široko postavljena odredba koju sudovi mogu tumačiti na različite načine, vrlo je bitno ispravno argumentirati zašto se pokreće postupak te iznijeti sve pravnorelevatne činjenice jer bi u protivnom sud mogao odbaciti prijedlog kao neuredan. 

Prijedlog se u bilo kojem trenutku može povući i bez pristanka protustranke. 

4. Postupanje suda
   

Sud ima vrlo važnu ulogu jer je dužan prikupiti osnove za donošenje odluke te je dužan omogućiti strankama da se izjasne o svim navodima protivne stranke.

Nadalje, sud ima ovlast zatražiti pisano očitovanje od strane ili ju pozvati radi usmenog saslušanja na ročište.

Sud je dužan provesti sve dokaze za koje smatra da se temeljem istih mogu utvrditi važne činjenice, Međutim, ako u postupku u kojemu sudjeluju dvije ili više stranaka dođe do spora o pravu čije rješenje ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, sud će prekinuti izvanparnični postupak i uputiti predlagatelja na parnični postupak ili drugi postupak pred nadležnim sudom ili drugim tijelom.

Međutim, bitna je novost da ako se u tom slučaju sve stranke s time suglase, sud može spor riješiti u izvanparničnom postupku utvrđivanjem spornih činjenica.

Ako među strankama nema spora o bitnim činjenicama, već o pravu koje se temelji na tim činjenicama, sud će u izvanparničnom postupku odlučiti o spornom pravu.

5. Donošenje odluke i troškovi postupka
   

U izvanparničnom postupku sud odlučuje rješenjem o glavnoj stvari te u postupku koji se može pokrenuti samo prijedlogom, rješenje se donosi u granicama prijedloga. Upravo je to razlog zašto se prijedlog mora detaljno pripremiti i to na način da obuhvati upravo ono što stranka želi postići u tom postupku.

Jedno od najvažnijih pitanja koje se pokazalo u praksi je pitanje troškova u izvanparničnom postupku. Novi ZIP propisuje da će sud o naknadi troškova odlučiti na temelju određenog zahtjeva stranaka uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.

U postupcima u kojima su sudjelovale stranke sa suprotnim interesima sud će o naknadi troškova odlučiti uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak, osim ako drukčije ne bi nalagali razlozi pravičnosti.

Dakle, sud će se prilikom dosude troškova držati pravila parničnog postupka, no zakon mu daje mogućnost i da odluči drugačije, što je svakako dobro zakonsko rješenje.

Također, u vezi onih postupaka koji se vodi u interesu više stranaka, sud će o naknadi troškova koji se odnose na ostvarivanje zajedničkih interesa svih stranaka odlučiti razmjerno udjelima stranaka u predmetu postupka, a ako se takvi udjeli ne mogu utvrditi, troškovi se dijele na jednake dijelove.

6. Pravni lijekovi
   

Protiv rješenja u izvanparničnom postupku se može podnijeti žalba u roku od 15 dana.

Također, revizija se može podnijeti ako je ona dopuštena sukladno odredbama parničnog postupka, dok se prijedlog za preinaku i ukidanje pravomoćnog rješenja može podnijeti zbog onih razloga zbog kojih se može tražiti ponavljanje parničnog postupka.

‍

Zaključak

Izvanparnični postupak (jurisdictio non contentiosa) se u pravilu definira negativno i to kao onaj postupak koji nije parnični. Naziva se još i nespornim, za razliku od parničnog koji je sporni.

Budući da je riječ o vrlo bitnom procesnom zakonu unutar kojeg se rješavaju pravna pitanja koja mogu imati vrlo značajan utjecaj na prava pojedinca, svakako je dobra vijest donošenje novog zakona kojim se modernizira uređenje te materija te u kojem se daju jasnije upute sudu u pogledu poduzimanje pojedinih procesnih radnji. Međutim, u slučaju da se pojavi bilo kakvo sporno pitanje tijekom postupka, sud će predlagatelja uputiti na parnični postupak te će se to pitanje rješavati u novom sudskom postupku.